E DIELA E PESTĖ E KRESHMĖVE (Mė 25. 03. 2007)
Leximi i Ungjillit shenjt sipas Gjonit (Gjn 8, 1-11)
Nė atė kohė Jezusi shkoi nė Malin e Ullinjve. Nė mėngjes erdhi prapė nė Tempull. Mbarė populli shkonte tek ai. Ai u ul e po i mėsonte.
Atėherė skribėt e farisenjtė i sollėn para njė grua tė zėnė nė kurorėshkelje. E vunė nė mes dhe i thanė:
Mėsues, kjo grua u zu ndėrsa po bėnte mėkatin e kurorėshkeljes. Nė Ligj Moisiu na urdhėroi qė tė tillat tė vriten me gurė. Po ti ēka thua?
Folėn kėshtu pėr ta vėnė nė provė qė tė kishin pėr ēka ta padisnin.
Jezusi u pėrkul e filloi tė shkruajė me gisht nė dhe. E, pasi ata vijonin ta pyesnin, ai iu drejtua e tha:
Kush ėshtė prej jush pa mėkat, le ta gjuajė i pari gurin nė tė!
Pėrsėri u pėrkul e vazhdoi tė shkruajė me gisht nė dhe. Ata, kur e dėgjuan pėrgjigjen, nisėn njė nga njė tė largohen duke filluar prej mė tė vjetėrve. Jezusi mbeti vetėm ‑ dhe gruaja qė po qėndronte nė kėmbė nė mes. Jezusi iu drejtua dhe i tha:
Grua, ku janė ata? Askush nuk tė dėnoi?
Askush, Zotėri! ‑ iu pėrgjigj ajo.
As unė nuk po tė dėnoj ‑ i tha Jezusi. ‑ Shko, por tani e tutje mos mėkato mė!
Fjala e Zotit
__________________
Kėrkoje vetė fatin, me jetėn mos u grind, urrejtja fitohet ... Dashuria lind !
|