LAVDI QIEJVE
Mė lini vetėm...
Tė ngre kėngėn time tė lavdisė,
Lavdėruar qofshin qiejt pėr vetminė!
Mė leni tė prek qiellin...
Tia shpėrndaj retė e zeza,
Pse me hile na i fshehin yjet!
Mė lini tė shėtis vetėm...
Horizonteve tė pashkelura,
Tė luaj, vetėm, deri nė pakufi.
Lavdi qiejve pėr vetminė!
Qė ma hoqėn prej syve dritėn verbuese
Dhe nevojėn pėr fjalė e fraza e boshe!
__________________
Nė mi pėlqefte Bota kėto poezi, Unė kam veē mundimin lavdinė ti Shakespeare.
|